utorak, 22.08.2006.
Plasim se da ti priznam sta osecam...
Ti ionako znas, po strastvenim poljupcima.
Ti ionako osecas moju vrelinu tela i blagi osmeh kad te gledam dok spavas.
Ti inako vec znas da ne mogu da zamisljam da imam sa tobom bebu, ali svakako mogu da mastam da tebe imam kraj sebe.
Drugi nas osudjuju, znam to je najmanje vazno, ali...
Nemoj da ides...
Ostani, hajde da se volimo na kisi,
Ostani barem jos malo da upijam miris tvoje koze,hajde da ...hajde voli me jos malo, polako, nezno...
Verovala sam da cemo jednog dana smelo se drzati za ruku, da cemo verovati u nasu ljubav, verovati u nase dodire, verovati u nase snove...
Znas... plasim se da mogu da te zavolim.
Moj krevmirise na tebe, non stop smo zajedno, ali smo obe svesne da moze biti nicega od trenutne bliskosti...
Imaces u meni sve sto ti je potrebno, imaces u meni najstrastveniju osobu koja te svakim danom voli sve vise...
Ivana, plasim se na pomisslim da te necu vidjati...
Verujes li?
Cerujes li da necu moci da zaspem bez tvog zagrljaja, poljupca i tvojih dodira...
Zbunjena i zaljubljena trcim po sobi svojih snova i sanjam nas...
Sanjam nas...
- 12:06 -
nedjelja, 20.08.2006.
JA JOS 10 DANA U PETNICI
Hello svima.
Bas se lepo provodim ovde...
Bavim se stvarima koje najvise volim, upoznajem ljude koji su zanimljivi, meni slicni...
Samo da vam se javim da sam zivai da puno mislim na sve vas,
volim vas :)
kisses
make love not war!
- 00:59 -
utorak, 01.08.2006.
Zivot je lep kad...
...otvorim novi Jolie i vidim da je haljinica koju sam kupila samo par dana ranije (za neku smjesnu sumu) hit ove sezone! :)
-Slavica, Tivat
...mi posalje SMS: "Opusti se ljubavi, zivot ce nam uskoro biti zajednicki. Delicemo dobro i zlo, srecu i nesrecu, ali cemo zato, uz pomoc nase ljubavi, sve preziveti..."
-Lidija Djordjevic, Smederevo
...ti roditelji, koji bas i ne vole tvog decka u koga si ti vise nego zaljubljena, poklone karte za pariz i kazu: "Jednom si mlada..."
-Ljubica Radosavljevic, Zajecar
...na kraju jedne vecernje setnje on, u bajkovitom stilu, izjavi: "Bio jednom jedan ja, koji voli jednu tebe"!
-Jasna, Beograd
...se ujutru, iako skoro spremna za posao, vratim u krevet da bih se bar jos pet minuta mazila sa svojim muzem...
Olja, e-mail
...stigne SMS od njega: "Srecni dobitnice, upravo ste osvojili subotnje popodne sa mnom. Nagradu mozete preuzeti odmah!". A ja se istopim od srece i, naravno, odem po svoju nagradu!
-Ivana Petronijevic, Kragujevac
...me cerka pozove telefonom samo da me obavesti da se igra i da je dobra!
-Nikolina Stojnovic
...ujutru, pred vratima stana, zateknem buket ruza ubranih po najvecoj kisi, a pored njih poruka da me neeeko voli najvise na svetu...
-Milena, Sremska Kamenica
...te od umora kapci bole pri svakom treptaju, a onda ti dva poljupca i pitanje "Majkice, jesi li sada bolje?" vrate svu izgubljenu energiju i izmame osmeh u trenu...
-Saska
..se posle 10 godina javi moja prva ljubav i kaze da sam i dalje njegov andjeo i da mu srce ni pored jedne nije na mestu...
-Jelena Gojkovic, Paracin
----------------> ovo je sve preuzeto iz casopisa Jolie...
ljubim vas sve, kuckamo se uskoro :)
- 15:38 -
ponedjeljak, 10.07.2006.
Ride or die
Sinoc sam se provozala biciklom do parka da vidim ima li ikoga. Kad ono staro poznato drustvo ispija piva, mota rizle i pusi travu. Onda smo posle ne tako dugog vremena zapoceli pricu u njihovim putevima sa drogom. Svi su vec odavno zavisnici i svi imaju neku svoju pricu. Svi se lece i svi se nadaju da ce se izleciti, iako neki to iskreno ne zele. Nisam probala travu. Ponekad umem da popijem, ali to se ne desava cesto. Cigarete mogu da prodju, ali ne tako cesto. Sva ta prica o heroinu i ostalim problemima zvucila je i suvise strasno. Ponekad pomislim da cu se brzo skotrljati i poceti sa svim tim sranjima. Ali onda razmislim i kazem NE. Necu probati travu, necu zbog sebe, svoje porodice i posle svojih komasija koji me vec smatraju narkomankom, samo zato sto sedim u parku sa takvim ljudima...
Puna sam utisaka i pomalo uplasena...
Mozda pokleknem, a mozda i ne...
Ne treba mi to sranje...
poljupci svima
- 12:04 -
nedjelja, 09.07.2006.
Evo i mene :).
Iza mene je mnostvo dogadjaja od cega je najznacajnije, da su problemi (koji sam mislila da su najveci na svetu) prosli. Evo me, ziva sam, zdrava, ne znam koliko, no dobro... videcemo...
Bila sam na moru i nije bilo lose. Bila sam u Grckoj, Hanioti.
Moja najveca zelja je da sviram saxsofon.
Da li neko zna da ga svira?
Piskaramo se... opet sam u elementu... :)
- 17:08 -
srijeda, 24.05.2006.
Ne rezi na mene!
Neki cigancici su stajali ispred skole i bili svakoga ko prodje a ne da im pare. Znaci bukvalno za dzbe su udarali svakoga ko prodje. Dok su svi pretrcavali mesto gde su oni, ja samo prolazila lagano. Jedan me je udario, ja sam se okrenula i rekla:"Molim?" on:"Daj neki dinar!" a ja:"Vidis, da si me lepo zamolio mozda bih ti i dala, ali silom neces nista postici, niti ce ti iko dati, veruj mi..." Stao je, zagledao se u daljinu, postideo. Okrenula sam se i ponosna otisla. Pa, eto, i one poruke iz Novog Zaveta: "Ko tebe kamenom ti njega hlebom."
Naravno ovakvu poruku samo treba upucivati slabijima od sebe, jer kad je neko jaci, bice skot, pa ce biti bez obzira na sve...
cmok do sledeceg tipkanja
- 14:07 -
subota, 20.05.2006.
Get up, stand up!
Ovo vece je zaista bilo za pamcenje. Vracala sam se iz skole i srela Marka i Djoleta (Fukosha i Djoleta Senku). Oni su sedeli na klupi blizu moje zgrade i ispijali pivce, trazili mi koju kintu (meni, totalno sam dekintirana)... Onda su me zvali da dodjem da otpadam sa njima. Sedeli smo kod cesme, kao i obicno i posle isli do Djoleta da se presvuce, jer je vec pocela veceranja hladnoca. Posto zivi blizu nadvoznjaka, odmah pored, Fukosh i ja smo otisli na most. Jao, ljudi, ono treba doziveti. Stajala sam na mostu i osecala vibracije kada prolaze kamioni, tik ispod mene. Vristala sam od ushicenja (dok je Fukosh pokusavao da odveze neki uckur na pantalonama :). Drhatle su mi noge od uzbudjenja. Kao da sam sve imala sto mi je u zivotu potrebno. Adrenalin, kada kamion projuri ispod mosta, a ja na njemu, kao na lsd-u se tripujes da ce da te udari. Vece je zaista bilo super. Kasnije smo se vratili u park i caskali, pa dodjoh kuci jer sam se vec umorila.
Inace, bas mi prijaju ovi moji klosari. Ljudi su stvarno superiska. Pivo i zezanje, to je za njih zivot. Pored toga su stvarno ljudi, svi su desetak godina stariji od mene, ali mi neverovatno prijaju... barem vecina njih. Napisacu nesto o svom drustvancetu (kad zaista budem imala vremena), ipak ga smatram svojim jer najvise sa njima provodim vremena...
- 00:27 -
četvrtak, 18.05.2006.
Bolna realnost
Hvala vam na svemu, zaista mi znace vase reci!
Znate onaj dobro poznat osecaj kada se nesto menja izmedju dvoje zaljubljenih i tako jebeno zelite jedno drugo, a isto toliko znate da nesto nije u redu, ne mozete da se rastanete tek tako... Naravno za sve to 'nesto' postoji razlog, a ja ne zelim o njemu... Jos uvek me boli!
Toliko ga ima u mojim ocima da mi je ponekad tesko kad susretnem svoj pogled u ogledalu. Emocije i razum su u svadji... Nadam se da ce razum pobediti, da vise ne bih mucila sebe...
Pricacu o ovome kada budem vise imala snage.
Potrudicu se da ostale teme budu vedrije.
Zivot je kratak za tugu...
Moja depresija se povlaci i posle nje se na trenutke osecam kao oslobodjeno...
- 21:33 -
srijeda, 17.05.2006.
Pesma ce reci sve
Kraj.
Zavese se spustaju.
Zavrsila se jod jedna predstava.
Drama, naizgled tragedija.
Nema aplauza. Tu je samo po koje detence,
slinavo i uplakano.
Cisto da nas potseti da je nas kraj bio tuzan.
Sta nas ceka sutra?
Maske?
Sminka kao ogledalo savrsene lazi?
Bol?
Ne, to je samo jos jedna predstava.
Jos jedna od hiljadu i jedne u nasim zivotima.
Svima se izvinjavam zbog nejavljanja. Razumecete valjda, a ako mi bude ikada bilo bolje cucete opravdanje... Pesma je dovoljno toga rekla.
- 23:05 -
utorak, 25.04.2006.
That`s my baby :)))
Ovaj raspust bas opusta. Osim sto stalno trckam do biblioteke, jer moram citati neke silne knjige za istoriju (da, nas istoricar je poznat po literaturi).
Sedim i razmisljam zasto sam samo na trenutke ambiciozna? Postoje dani kada ne ispustam knjige i enciklopedije... A raspust toliko opusta... u atmosferi sam da jedino sto radim je, spavam, vozim biciklu, setam sa Milanom (oke, radim jos puno korisnih, slatkih i divljih stvarcica sa njim :) .
Mada, sutra oko podne idem sa svojim roditeljima i batom na Zlatibor. Hah, nekoliko dana da se odmorimo i to je to. Kad se vratimo (a to ce biti 29.04.) idem za Petnicu ( to je istrazivacka stanica) iz nje cu dva dana kasniti u skolu... Drn, drn, drn... ne znam sto sve pricam ovo, kad je ovaj raspust skoro zavrsen za mene...
Danas sam videla Riccarda. On je crnac koji ima 31. godinu, dolazio je zadnji put u Planu prosle godine i bili smo nerazdvojni (inace je Italijan, pricamo malo italijanski malo engleski). Danas kad samo se posle dugo vremena videli, sve se zadrzalo na: cao,kako si...? Blah... tako je bilo sa moje strane, on je bio odusevljen, ali ja sam hitala negde drugde... Nisam osetila nista danas prema njemu, ali vezujem lepe uspomene leta 2005. sa njim (ALARM: bili smo samo drugovi, nista vise :).
Bila sam danas kod Milana, celo popodne... Uzivali smo, posteno, kao i nekoliko predhodnih dana, ali sa malim varijacijama raspolozenja...
Mada sada se sve zavrsilo superiska. Ah, kad smo se oprastali poljubio me je najdivnije- da, kako samo on to ume. :)
I tako, da vas vise ne gnjavim, cisto da znate da sam ziva. Volim vas sve.
pozdrav :)
- 22:33 -